NAJČEŠĆE GRAMATIČKE GREŠKE U ENGLESKOM JEZIKU I KAKO IH IZBEĆI
Category : Blog
Ako imate problema da savladate gramatiku engleskog jezika i često ponavljate iste greške, nemojte klonuti duhom! Čak i ljudi kojima je engleski maternji jezik često ponavljaju određene gramatičke greške. Neki delovi gramatike engleskog jezika predstavljaju problem ljudima širom sveta, bez obzira na kulturološke i jezičke razlike. Lakše je kada znate da niste usamljeni u svom problemu. Evo liste grešaka koje se najčešće prave u engleskom jeziku. Da li vam neke od njih zvuče poznato?
1. POGREŠNA UPOTREBA APOSTROFA
Apostrofi u engleskom jeziku se koriste za skraćivanje reči (npr. don’t je skraćeni oblik od „do not“ tj. od odričnog oblika pomoćnog glagola „do“). Apostrofe takođe koristimo da izrazimo pripadnost (It is my brother’s car). Međutim, veliki broj ljudi apostrof pogrešno stavlja na kraju imenica u množini („horse’s“ nije pravilna množina od imenice „horse“; prilikom građenja množine imenice ne koristimo apostrof. Dakle, u jednini imenica konj je „horse“, a u množini imenica konji glasi „horses“). Takođe ljudi često pogrešno stavljaju apostrof kada pišu prisvojne zamenice. Npr. u esejima đaka možemo često da vidimo da se prisvojna zamenica “its” piše sa apostrofom između slova t i slova s. U tom slučaju dobijamo skraćenicu “it’s” za “it is” u značenju “to je”. Dakle, pravilno bi bilo napisati ovako:
This is his dog and this is its (ne it’s) house.
2. COULD/SHOULD/WOULD OF
Verovatno se ova greška često pojavljuje u pisanju zato što zvuči slično kao “could/should/would have”. Dakle, kada neko napiše “could of” verovatno je u stvari želeo da napiše “could’ve”. Na primer:
“He could’ve helped you more, but he didn’t” = On je mogao da ti pomogne više, ali nije.
Mogu da se koriste oba oblika “Could’ve” i “could have”, s tim da je drugi oblik formalniji.
3. THERE/THEIR/THEY’RE
THERE=tamo, THEIR= njihov, THEY’RE= oni su. Ove tri reči su homofoni, tj. isto ili slično zvuče kada se čitaju, pa su zbog toga čest izvor zabune.
4. FEWER/LESS
Mnogi ljudi ne znaju razliku izmenju ova dva prideva u komparativu. Oba znače „manje“, ali se „fewer“ koristi sa brojivim, a „less“ sa nebrojivim imenicama. Tako je npr. pravilno reći:
There are fewer cars in the streets now. (Imenica „car“ je brojiva.)
Kada pričamo o vodi, koja je nebrojiva imenica, pravilno je reći:
There is less water in the bottle now. (Imenica „water“ je nebrojiva.)
5. AMOUNT/NUMBER
Kao i u prethodnom primeru, razlika između number/amount se svodi na razliku između brojivih i nebrojivih imenica. Primeri:
A greater number of people are eating healthy food. (people- brojiva imenica)
I have a certain amount of respect for him. (amount- nebrojiva imenica)
6. THEN/THAN
Ovu grešku viđamo često, čak i kod polaznika na naprednijim nivoima. Opet su u pitanju homofoni pa ih zbog toga đaci ne razlikuju prilikom pisanja. Dakle, da razjasnimo- „then“ znači onda i koristi se kao prilog za vreme. „Than“, znači nego/od i koristi se prilikom poređenja. Primeri pravilne upotrebe:
I saw Marc two months ago. He looked great then.
Marc is taller than Joshua.
7. WHO/WHOM
„Who“ se odnosi na subjekat u rečenici; „whom“ se odnosi na objekat. Razliku između ove dve upitne reči možete povezati sa razlikom između npr. zamenica „he“ i „him“. Dakle, ako je odgovor na pitanje „he“ treba da koristite upitnu reč „who“, i obratno. Primeri:
„Whom should we invite to the party?We should invite him.“
„Who did this? He did this.“
8. AFFECT/EFFECT
„Affect“ je glagol i znači „imati uticaj na nešto“. „Effect“ je imenica i znači „uticaj“. Primeri:
They were affected by his decision.
His decision had a siginificant effect on them.
9. „i.e.“ i „e.g.“
„I.e.“ vodi poreklo od latinskog izraza „id est“ i znači „to jest“. „E.g“ potiče od latinskog izraza „exempli gratia“ i znači „na primer“. Primeri pravilne upotrebe:
He liked many different cheeses, e.g. cheddar, camembert and brie.
He objects to the changes- i.e. he won’t be accepting them
10. INVITE/INVITATION
Ova greška se toliko često ponovila, da je skoro postala pravilo. Često možemo čuti da se „invite“, naročito u neformalnom kontekstu, često koristi kao imenica. Međutim, ako želimo da pričamo pravilno, „invite“ treba da koristimo kao glagol, a „invitation“ kao imenicu. Primeri pravilne upotrebe:
I got her invitation to the party.
She invited me to the pary.